Janicki [jan’i'ck’i], Klemens, poljski književnik (Januszkowo, 17. XI. 1516 – Krakov, početkom 1543). Studirao u Poznańu na Akademiji Łubrańskoga i 1538–40. u Padovi, gdje je doktorirao filozofiju te zahvaljujući potpori pjesnika L. Bonamica i kardinala P. Bemba 1540. dobio pjesnički vijenac. Za života u Krakovu napisao je i objavio najveći dio svojega pjesničkog opusa na latinskom jeziku, nastaloga pod Ovidijevim utjecajem, napose elegije (Tristia, Variae elegiae) i epigrame (Epigrammata). Veliku su popularnost stekli njegovi Životi poljskih kraljeva (Vitae regum Polonorum, posmrtno 1563), predočeni u 44 epigrama. Pisao je i nekonvencionalne epitalamije i satire. Njegova humanistička lirika jednostavna izraza utjecala je na pjesništvo poljske renesanse, a suvremenici su ga držali najvećim poljskom pjesnikom nakon J. Kochanowskoga.